beats by dre cheap

Tutor

Dok gledam starog kako guta tablete i knedle u potrazi za smislom svoje osobne žrtve, ne može me obuzeti drugi osjećaj doli mlodušnosti i očaja.

Onda se sjetim pokojnog dida i njegove strasti kojom je pričao o Hrvatskoj, one njegove venama i žilama prošarane težačke ruke kojima bi mahao u želji da dočara emociju, te ruke mi i sada mašu pred glavom.

I na koncu, čemu tablete, čemu žrtva, čemu strast?

Za hoštaplere i nauljene menadžere, za stoku koja nije dorasla zadatku državnosti, magarcima koji su naučili tegliti i kmetovi biti?

Držim jezik za zubima i više nego što bi htio. Držim zbog ljudi, koji piju tablete, obilaze groblja, sanjaju rafale. Ako mislite da sam patetičan, vjerujte da nisam. Uđite malo u njihov svijet, u zemlju Normabela i neće vas tamo patetika dočekati, očaj, malodušnost i lutanja stanuju tamo.

To je njihov svijet.

Svijet običnog malog vojničkog crva koji je o svoj trošak kupovao maskirnu uniformu 91' godine, dok su razni Čermaci, Zagorci, Zubaci, Rojsovi profitirali na tuđem jadu i bijedi.

Nemojte mi sada početi pričati o visokoj politici, Boljkovcu, Manoliću, Tuđmanu, Miloševiću, Britancima i Francuzima, dogovorima i pregovorima.

Ljudi o kojima pričam nisu bili dio te priče, bili su tokari, automehaničari, agronomi, inžinjeri, studenti koje je rat zatekao i nije pitao puno.

Pokušajte ih shvatiti, pokušajte razumijeti da je teško vlastitu žrtvu kao uzaludnu prihvatiti.

A ono što čine moralne i duhovne nakaze roda moga, nije ništa drugo nego poništavanje svakog smisla njihove žrtve.

I nema tu zakona o dignitetu, nema tu zakona o korupciji, nema tu ustava i akta koji će promijeniti činjenicu da nama treba tutor.

Tutor koji će nas odgojiti.

Kamo sreće da sam u krivu, da je potreban samo jedan klik. Ali nije, od sluge do gospodara put može biti kratak, ali od sluganskog mentaliteta do mentaliteta gospodara, put je dug i trnovit.

Stari će jednoga dana, otići sa ovoga svijeta u uvjerenju da nije sve bilo uzalud, vjera je jedino što tim ljudima preostaje. Ako me opet povučete za jezik i patetiku, moram vam reći da niste u pravu. Uđite malo u njihov svijet, u rovove, grobove i logore. Nekome je to patetika, a nekome svakodnevnica.

Bliži se neka obljetnica, crvena točka u kalendaru koji je izjeban od strane nas kmetova, tako da ni sami ne znamo kada su nam "svetki i petki", što dovoljno pokazuje koliko državu zaslužujemo.

Na taj dan, sav će se folklor i populizam moralnih i duhovnih nakaza roda moga otkriti.

Tako to ide u zemlji nedoraslih i nedostojnih, za išta drugo osim slugom biti.

I nije to tako zato što nas drugi slugom čini, već zato jer smo sami takvi, brate nikakvi.

Paorski blues
http://outlawrebel.blogger.ba
29/07/2011 19:17