Paorski blues

Cinično anarhističko laloška lupetanja..

13.06.2011.

Homoseksualac

Znam jednog homoseksualca ili ti popularnije pedera, dečko je ok, malo feminiziran i relativno drugačijeg pogleda na svijet od mene, u principu sam indiferentan spram njega kao osobe i spram njegovih seksualnih sklonosti.

Osobno vjerujem, odnosno smatram da homoseksualizam nije bolest koju je moguće liječiti, moje mišljenje je da se radi o poremećaju, ništa to novo nije u biljnom i životinjskom svijetu koji nas okružuje. Dakle, poremećaj kao dijagnoza (moja osobna), u ovom slučaju nije postavljena sa negativnim predznakom, vjerujem da nitko nije svjesno odabrao homoseksualnost kao seksualnu sklonost, ako se radi o urođenom nagonu vrlo je lako zaključiti kako ta osoba nije "kriva" što osjeća privlačnost spram istog spola.

Nadalje, uzmemo za primjer jednog homoseksualca (ili lezbijku, nebitno) kojeg privuče drugi homoseksualac, oni ostvare seksualnu i katkad emocionalnu vezu i ja tu ne vidim neki problem. Sve ovo vrijedi dakako ako krenemo sa polazišne točke "poremećaja" a ne "bolesti", poremećaj koji se ne može niti postoji realna potreba da ga se "liječi", ruku na srce ta anomalija u evoluciji nije dosegla tu razinu opasnosti da prijeti produljenju vrste i opstanku civilizacije. Osobno ne znam, ljute li se pripadnici te manjine ukoliko netko njihovu seksualnu orijentaciju smatra poremećajem, no ja ponavljam kako ne vidim u tome negativni predznak nego čisto činjenicu da nije normalno da te privlači isti spol, nije normalno u pogledu toga da čitava evolucija ovisi o reprodukciji.

Jesam li sretan što nisam homoseksualac?

Naravno. Jako sam sretan što sam si uskratio pregršt problema sa okolinom, ali u konačnici i onaj po meni najveći problem, a to je taj da ću imati djecu, svoju, biološku, da moj Andrija kroz nekoliko dana dolazi na svijet stvoren ljubavlju mene i njegove majke. To je ono lijepo, i to me čini sretnim, zadovoljnim, spokojnim, na koncu svega osim produženja vrste, koji je cilj našeg postojanja? Nisam ga dokučio, za sada.

Rođen sam kao kršćanin, odnosno kršten sam tradicionalno kao i moj otac a i djed, upoznat sam sa osnovama katoličkog nauka, vjerujem da sam dovoljno razborit i da ću još dovoljno stići naučiti kako ne bi bio ovca u masi koja ne zna donositi zaključke vlastitim promišljanjem nego traži GPS sa nebesa, kako je zgodno ustvrdio Kekin. Tako da ako vam netko kaže da je ne moguće biti katolik i biti tolerantan spram homoseksualaca, taj laže. Ako ću uzeti da je Bog stvorio mene na sliku svoju onda je stvorio i homoseksualca, učinio je svijet različitim, no opet ne toliko različitim da bi pokvario konačnu sliku, samo ju je uljepšao.

Konačna slika je da smo ljudi, živimo na planeti Zemlji i razmnožavamo se, homoseksualci po meni ne kvare tu sliku. Koliko je uljepšavaju, ostaviti ću svakome ponaosob na volju, neću se truditi biti liberalniji nego što mi to moj svjetonazor dopušta, samo da bi pratio trend, homoseksualci su tu među nama, dio su nas od kada je ljudskog roda, neka tako i ostane, primitivizam, prostakluk i kretenizam to sigurno promijeniti neće.

Da li bih volio da ih nema?

Iskreno, onako ljudski, svejedno mi je. Život je ionako prekratak, i ovako ću premalo ljudi upoznati, premalo ljudi voljeti, premalo mjesta vidjeti, premalo knjiga pročitati, da bi gubio energiju na stvari koje me se generalno ne dotiču, pogotovo to kratko vrijeme ne mislim utući u mržnju i bijes spram nekoga tko je drugačiji od mene.

Ovo je moje, osobno, kratko, laičko promišljane o homoseksualnosti, ono nije poduprto sa gomilom literature koja se bavi tim fenomenom, kako rekoh nemam vremena niti interesa za proučavanje toga, no ipak pokušavam razumijeti tek toliko da shvatim zašto ih treba prihvatiti kao različite a ne ih stigmatizirati kao nakaze.

Paorski blues
<< 06/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
25843

Powered by Blogger.ba