Paorski blues

Cinično anarhističko laloška lupetanja..

18.05.2011.

Weltschmerz

Žuč je često najbolja tinta.

Prosipa se i razvija papirom poput pšenice nepreglednim žitnim poljima Ukrajine koja se protežu sve tamo do Urala. Ako ćemo srati.

Ako nećemo srati i lutati kobojagi neznam kakvim lirskim dramaturgijama i opisima, doći ćemo do zaključka kako nas jad, bijeda, bijes i naposlijetku žuč tjeraju da mantramo i mozgujemo o stvarima na koje teško utjecati možemo. Barem kao pojedinci. Kao pojedinac u ovoj Balkanskoj memli osuđeni ste na život u milosti ili nemilosti kabadahija i protuha iz taloga Balkanskog javašluka.

Količina primitivizma i poniženja koju je mali dio zdravorazumskog življa Balkana spreman trpjeti, je zapravo nevjerovatna. Ta ljudi moji, mi smo toliko izmeta izjeli da narednih tisuću godina možemo ružine latice cuclati, ali ne, Balkancu izmeta nikada dosta, izmet ga hrani, izmet ga odgaja. "Suđeno ti je da i ti na svome mobilnom telefonu imaš hit Bižuteriju", glasi jedna zapravo groteskna i ironična reklama sa TV-a, u kojoj ima istine puno više no što se na prvi pogled čini.

Uistinu "suđeno mi je", jer lakše mi je kao prst sudbine prihvatiti ovu memlu i vonj Balkana, nego pokušati mijenjati nešto. Linija manjeg otpora, trpi i prosipaj žuč na za kabadahije bezazlenim mjestima, u skrivenim kutevima blogerskih revolucija uma. Kako da memlu i vonj zamijenim nečim mirisnim i radosnim? Da pišem?

Evo pišem, žuč mi je tinta, pošaljem je ponekad poput salve ćoraka na internetske adrese kabadahija koji mi se smiju i izruguju, koji ne mare za moju žuč, za njih sam samo redikul, pena, bezazleno zanovijetalo.

Weltschmerz? Bolujem li svoj weltschmerz?

Moguće.

Sasvim je moguće da bolujem boli romantičarskih tlapnji i nedostižnih ideala. Sasvim je moguće da moja žuč u tintu prelivena ostavlja dojam umnog oboljenja sa dijagnozom sanjarenja. Bolujući weltschmerz, mnogi naivci okončati će bol, tako da okončaju svoj život, nestanu, sagore poput iskre pred zalazak sunca na obroncima Schwarzvalda. Ako ćemo srati.

Ako nećemo srati i od polupijanih boemskih vucibatina praviti heroje čija ždrijela jurišaju za absintom i konjakom pod krinkom weltschmerza, onda ćemo prihvatiti jednostavnu činjenicu da nam je suđeno odrobijati ovaj život u čangrizanju i prosipanju žuči jer svijet nije po nama krojen. Kako starim, tako bol polako ali sigurno prolazi svoju metamorfozu ka' ravnodušnosti, na Balkanu to bi bilo otprilike ovako "jao Bože šta me snađe" u "boli me kurac za sve".

Polako se svjetska bol preobražava u onu međunožnu, bez fizičke potrebe za Urosalom Belupo, čisto ona imaginarna bol, kojom skidaš teret boli sa iznurenog mozga. Sadiš karanfile, obrezuješ voćke, hraniš mačke.

A weltschmerz?

Weltschmerz će biti negdje daleko, potisnut, zaboravljen, uzaludan i krajnje nebitan. Barem za smokve i kruške čije pupoljke nestrpljivo iščekuješ dok mačor prede ti u krilu.

Paorski blues
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
25843

Powered by Blogger.ba