Paorski blues

Cinično anarhističko laloška lupetanja..

21.04.2011.

Mujo

Posljednjih dana, na trenutke osjećam se kao Mujo, iz viceva onaj. Svi nešto govore, pišu, analiziraju, protestiraju, aplaudiraju, a ja ne znam tko sam, što sam u svemu tome.

Ne znam više kome da vjerujem, kome da stisnem ruku a kome da okrenem drugi obraz. Ovaj Balkan je doslovce "izjeban", ova zemlja, ovi ljudi izgubljeni, izmanipulirani, "izjebani".

Da postoji bolja riječ za stanje uma i duha, ja ne bi od Avdića posudio ovu vulgarnu, nakaradnu, nediplomatsku ali poštenu i na mjestu, "izjebani" sjeda na Balkan ko' višnja na šlag.

Stvarno mi je sve više i više žao, što onaj 7 postotni dio Mađarske krvi u meni nije nekim čudom prevladao i ostavio me hladnim i nezainteresiranim za ova Balkanska nadjebavanja. Ovdje mira neće nikada biti, mi smo rođeni da kusamo a ne da sadimo. Od kada sam se rodio u Novom Sadu 1980 godine, uvijek neko sranje je na pomolu, nisam svjesno živio u socijalnoj ili bilo kakvoj drugoj pravdi niti jednu sekundu svog života jebenog.

Jesam li frustriran?

Naravno da sam frustriran, zbunjen, izjeban, ošamućen, izgubljen,
dezorjentiran. Naravno da ne znam kuda, ni zašto, ni kako. I nisam jedini takav, ima nas pregršt, ima nas masa koji nemamo nešto za čega bi se uhvatili i nešto što bi bez straha i frustracije pratili.

Često imam osjećaj kao da smo neki eksperiment sa kojim se netko baš dobro zajebava, malo im daj, pa im puno uzmi, malo ih pogladi pa ih opleti. A mi?

Mi kreteni majko mila rođena. Prolet bio Balkan ako prokletiji može biti i dan kada je neka nevidljiva sila odlučila zajebati me, pa me poslala da u ovim govnima plivam.

Ljudi, ja nisam odavle i nisam za ovdje. Ne zato što sam mudar, pametan ili bistar, ja jednostavno nemam predispozicije za preživljavanje u ovom rezervatu baziranom na sili i krkanluku, na lopovluku i laži. Izuzetno sam frustriran priznajem.

Frustriran okolinom, ljudima i običajima oko sebe, frustruran a ujedno i uštrojen, papak koji bi iz ove arene rado otišao ali da to netko drugi umjesto njega učini.

Mene glava boli, ali stvarno ona prava fizička bol kada gledam krkanluk oko sebe, kada vidim Keruma na rivi, mene glava boli. Pa ono je kretenizam u nultom obliku, ono je izvor kretenizma, da je kretenizam rijeka poput Dunava, Kerum bi Swarchwald bio. I nije on jedini, i nije on kriv.

Da sam barem vjernik, pa da na drugom svjetu nadu u utjehu i spas nađem, pa sve i da je laž i obmana barem bi pomoglo da manje o ovim govnima mislim. U svoj frustraciji koja me prožima, opasnost se jedna krije, znate koja li je?

Opasnost ta, da u mojim rukama moć bi od Staljina filantropa napravila. Opasnost ta da ja mrzim ljude sve više i više, mrzim njihov smrad, njihove poglede, govore, njihov prokleti plač. Jesam li bolesnik zbog takvih osjećaja?

Možda i jesam, ne sporim da takva mogućnost postoji. Bolestan sam od ljudskog roda, alergičan na dvonoga, glavata, ušljiva stvorenja čiji talog na Balkanu tavori. Nemam je 15 godina pa sam ljut na cijeli svijet jer Justin Bieber ne dolazi u Arenu Zagreb, imam trideset godina staža na Balkanu i to mi je dovoljna preporuka da me se može ludim i bolesnim smatrati. Trideset godina krkanluka, sujete, laži i obmane. Vjerujem da na nekom boljem mjestu, u nekom sređenijem društvu, ovoliko gorčine i frustriranosti nema niti u duplo starijih ljudi od mene.

U konačnici ja i dalje ne znam ništa, i dalje sam Mujo sa početka teksta, izmanipuliran, izjeban, ljut na sve, jer ne znam na koga bi trebao biti. Na sebe ne mogu jer da me se pita, rodio se ne bi.

Ovo iskustvo u kozmičkom proputovanju moga duha, definitivno mi nije trebalo.

Paorski blues
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
25843

Powered by Blogger.ba