Paorski blues

Cinično anarhističko laloška lupetanja..

03.04.2011.

Glad

Glad.

A što je GLAD?

U mojoj obitelji od kada znam za sebe, ta riječ je bila zabranjena, pozivati se na glad bio je grijeh, grijeh ponajprije nastao iz neznanja i sebičnosti, grijeh spram onih koji su uistinu gladni za razliku od mene kojem se u tom trenutku nije svidjelo jesti komad kruha namazan svinjskom mašću i posut fino mljevenom crvenom paprikom.

Možda upravo iz tog razloga, danas kada čujem tu riječ iz sitih usta ljudi koji glad nikada nisu spoznali, spopada me srdžba i bijes. Što je GLAD?

Ako ćemo GLAD uzeti kao personifikaciju sveukupnog nezadovoljstva stanjem u državi, dakle glad za boljim pravosuđem, glad za socijalnom pravdom, glad za poštenjem, tada donekle mogu shvatiti ljude koji se hvataju riječi GLAD, ali ipak smatram da olako koriste nešto što na sreću spoznali nisu (barem većina).

Kada bi ja kao klinac znao izjaviti da sam gladan i nemam što jesti, baba koja je doživjela glad, onu pravu pravcatu glad, uvijek je natuknula priču o "suvim gloginjama", ja doduše ni danas ne znam što su to "suve gloginje", da i pitam babu o njima, vjerovatno bi rekla da budem sretan što ne znam, što nisam gladan.

I neću ja sada tu popovati ljudima iz svog "penthousea" na Cvjetnom trgu, kako im je zapravo dobro a da toga nisu svjesni, moja priča je priča iz perspektive čovjeka koji je cijeli svoj život pripadnik radničke klase nižeg srednjeg sloja, čovjeka koji nikada nije imao sve što je htio a uvijek, baš uvijek sam sretan životom bio.

Spominjao sam mast, mljevenu papriku i komad kruha, slatki ekvivalent toj deliciji bio je komad kruha lagano natopljen vodom i posut šećerom, tek toliko da šećerni kristali ne pucaju pod zubima, nego svoj slad u kruh puste. Da se ne bi zavaravali bilo je i tad pašteta, eurokrema, salama za kupiti, bilo je, ali novaca nije bilo.

No, to nije bila GLAD, bila je oskudica, nije bila famozna i nesretna GLAD.

Kao što već rekoh, pripadnik sam radničkog nižeg srednjeg sloja, kakvih nas je možda većina u Hrvatskoj, može li bolje od toga?

Dakako da može i bolje, ali vjerujem pretpostavljate, da može i gore. Naravno može i lošije, puno lošije, no nemojte misliti kako prihvaćam tu liniju manjeg otpora u stilu "šuti, dobro je", ne prihvaćam taj malograđanski princip, glasno ću reći kako nije dobro, puno toga u ovoj zemlji nije dobro i treba mijenjati, ali za Boga miloga ostavite se gladi i naricanja, jer gladni nismo.

Mnogi se neće složiti sa mojim razmišljanjem, navoditi će mi primjere razne i ljude koje poznaju gladne, no ovo je priča iz moje perspektive, iz perspektive zdravog, mladog čovjeka koji je spreman raditi bilo što, znam da nisu svi zdravi i mladi, te da sudbina ima raznih, no ne jednom sam čuo iz usta mladih i zdravih fantastične priče o gladi i bijedi, fantastične priče i povike iz sitih usta koja "suve gloginje" okusila nisu.

Nakon raznih razočaranja i neuspjeha koji nas često u životu sustignu i prestignu, znam da je teško ostati na zemlji i čvrsto stajati, znam da je teško sretan i spokojan biti, netko za tugu i bijes ima razloga više, netko manje, sudbina različite karte nam dijeli, no ipak valja ponekad pogledati u plavetnilo iznad nas i nabaciti osmijeh sreće na lice, osmijeh sreće što živiš tu gdje živiš, što udišeš zrak koji udišeš, otići i pobjeći u patetiku je lako, shvatiti da si rijetki sretnik je teško.

Ne volim riječ GLAD, jer mnogi koji gladuju ne zaslužuju da punim mješinama njihovu bol nakaradnom činimo, eto, samo zbog njih i samo zbog toga, tu crnu riječ ne volim ja.

Paorski blues
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
25843

Powered by Blogger.ba