Paorski blues

Cinično anarhističko laloška lupetanja..

07.07.2010.

Hamburger

Sjećam se hamburgera u Bačkoj Palanci, jednom mjesečno stari je odlazio do sjedišta firme kako bi podigao plaću, obavezni ritual je bilo čašćenje sa hamburgerom, tada nevjerovatno egzotičnom namirnicom u kojoj su se skrivali svi okusi, mirisi i sve tajne svijeta, dakako častio sam se samo ja, iako smo živjeli u ogromnom izobilju i bogatstvu vlastitog samoupravljanja nekako bi se plaća prebrzo istopila ukoliko se ne bi poštivali već unaprijed određeni rituali koji su zapravo tu plaću trebali rastegnuti do prvoga u sljedećem mjesecu, da mi je netko tada slučajno u nekakvoj kristalnoj kugli pokazao budućnost u kojoj će taj "nevjerovatni" hamburger zapravo zamijeniti ulogu sa tada dosadnom slaninom i šunkom, naravno da mu vjerovao ne bi, no eto desetak godina kasnije i to vrijeme je došlo.

Sjetio sam se tog hamburgera razmišljajući zapravo o čestim zapomaganjima i naklapanjima o nekim bivšim i boljim vremenima za koje je valjda zaslužan "onaj što je pojeo svinjsku glavu" na čelu "onih što su kusali mahovinu sa korom drveća" , pitam se zapravo mogu li ljudi biti toliko  "glupi", mogu li ljudi sve dobro pripisivati nekim prošlim vremenima i velikim ljudima a sve loše krpiti groznim novim vremenima i još groznijim novim ljudima, mogu li nekako shvatiti da smo se mi zapravo promijenili, pa mi smo zapravo postali alaviji, pohlepniji i lošiji, pa nama je zapravo pao sustav vrijednosti na niske grane, pa mi smo svi skupa pokusali tu gorku supu čiji je hamburger bio samo sramežljivi početak raspada bilo kakvog sustava vrijednosti i nestajanje bilo kakvih skrupula koje bi držale uzda oko nezajažljivih ljudskih glava.

Cijeli svijet polako odlazi u "hondurac" to i nije neka tajna, premda ne želim sada zaglibiti u paušalnim naklapanjima o propadanju trulog društva i nestajanju moralnih normi koja nas dovode do stanja u kojem se zapravo nalazimo kao ljudski rod, no ne mogu se ne sjetiti tog prokletog palanačkog hamburgera svaki puta kada vidim klince kako veselo uživaju u restoranima sa velikim M, ne mogu ne početi zamišljati u glavi sliku njihovih lica kada bi na stol umjesto tih instant "junk food" s...a iznio onu pravu domaću šunku fino izrezanu na tanke listove i onaj fini domađi špek nekoliko puta izbrazdan debelim crvenim crtama, zapravo mislim da bi im lica imala sličan izraz kao moje lice u njihovim godinama kada bi mi netko umjesto hamburgera pod nos gurnuo  tu "dosadnu" slaninu i šunku koja je za nas na selu bila dio svakodnevnice, no problem je u tome što je za mene tada taj hamburger bio rijetka egzotika koja je budila u meni poriv da sve što je novo je dobro, sve što je rijetko je dobro, no zašto današnji klinci razmišljaju drugačije, zašto današnji klinci ne vide dalje od te proklete loše hrane i ne počnu je smatrati lošom i dosadnom, mi odrasli smo zaslužni za to što su ta djeca "cijepljena" protiv nečega što je zapravo dobro u ime nečega što je zapravo jako ali stvarno jako loše.

Ne radi se sada tu o hamburgerima i slaninama, radi se o sukobu zdravog razuma kojim mi sami sebe dovodimo na rub propasti i na donju granicu gadljivosti koji se u meni javlja spram ljudskog roda, još na koncu sve te gadosti začinimo nekakvi bezveznim lupetanjima o "samoupravljanju" i velikom čovjeku kojem je puno ljudi došlo na sprovod pa je ako ništa zbog tih činjenica on najveći i najbolji vođa ovaca koje se lako daju u podaništvo, pa mi smo zapravo samo dio te lančane reakcije koja loše stvari gura u prvi plan i na pladanj a one dobre nosi daleko od nas.

Zašto je tome tako?

Zapravo niti sam nemam pametan odgovor na to pitanje, kako god da okrenem uplesti ću se u raznorazne teorije zavjere, u teorije bogaćenja određene kaste na ostatku robova koji zapravo nisu svjesni svoga ropstva premda je ono mnogo podmuklije i za gazdu učinkovitije nego što je bilo ropstvo afričkih crnaca na američkom jugu, ta oni su barem znali koga mrziti, oni su barem znali zbog čijih punih mješina i debelih obraza njihove kičme pucaju pod teretom, a mi?

Mi ne znamo to, ne znamo kamo i kako usmjeriti nezadovoljstvo, ne znamo odbaciti te loše stvari, ne znamo šutnuti taj jebeni hamburger od nas i prihvatiti se nekih vrijednosti koje su u sebi nosili naši preci, jedino što znamo je poput ovaca blejati za nekim bivšim gazdama koji su naše živote činili boljima, ma svakako, kako da ne, to što je moj djed bio pošten i radišan čovjek koji je znao raspoznati dobro od zla, koji je znao uprijeti leđa i mišiće kako bi preživio, dok "veliki vođa" još nije ni glavu svinjsku pokusao, to nema veze, nije bitno i nije se dogodilo, veliki vođa i veliko prekrasno smoupravljanje su na trenutak bljesnuli u našim životima i pokazali nam sve blagodati krasnoga života koji smo tada živjeli, sve nakon toga i prije toga je loše, sve nakon toga i prije toga više ne vrijedi, doduše mi smo ostali isti, zašto bi priznali zapravo da smo se mi u našem korijenu promijenili i zato kusamo gorke "supe", ta lakše je naći Pedra i oprati svoje prljave ruke na izvoru odbijanja bilo kakvog oblika vlastite odgovornosti za stanje u koje smo se doveli, kako mi u Hrvastkoj tako i čitavi jadni ljudski rod koji punim plućima bleji u nadi za nekim novim pastirima i nikako da shvati da su i pastiri samo lutke od krvi i mesa i da se promjena na bolje nalazi u nama, da nam ne može nitko pomoći osim nas samih.

No sada već polako postaje kasno, upali smo u glib iz kojeg nas više  neće izvući niti motika a ni majka zemlja kojoj ćemo se na vrhuncu triježnjenja probati okrenuti, neće više biti zemlje koja je naša niti će biti sjemena koje je naše, neće više biti stoke i goveda koji su naši, neće biti zelene trave koja je naša, neće je biti jer smo se svega toga što je najgore dobrovoljno odrekli u ime "hamburgera", zato braćo i sestre, drugovi i drugarice ( kako bi pravi veliki vođa rekao), zavirite u te vlastite ćumeze i klozete u dubini duša vaših i tamo pokušajte naći neke odgovore i neke davne utjehe a okanite se plejboja iz kuće cvijeća i blejanja u vjetar, skinite na trenutak barem tu ovčiju vunu sa sebe ili u protivnom šutite i pasite te budite sretni dok za pasti šta imate, pa makar je to što pasete gorko i loše, uživajte, jer sigurno će biti još gore.

Paorski blues
<< 07/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
25843

Powered by Blogger.ba